writunymgril | 02 Јануар, 2019 14:10
Veza i Brak
❤️ Click here: Oglasi veza brak
U današnje vreme muško - ženski odnos podrazumeva obostranu privlačnost, razumevanje u komunikaciji, uklapanja: navika, interesovanja, stavova, ciljeva- proces na kome treba raditi. Jednostavno rečeno imam retko dobro pravo muško srce i nedam ga svakom, tražim karakter.
Ako se neka ženska osoba prepozna u ovom oglasu i deli moje mišljenje može se javiti sa opisom svoje ličnosti i fotografijom. Osobe koje nisu ostvarene ili su nekulturne me uopšte ne zanimaju. Kontakt molim samo sms-om na mob:+385 0 95 872 4798...................
Fin i pošten momak iz Beograda, 36 godina, visok 179cm tezak 80kg, zavrsio srednju školu i višu, sam svoj gazda, ima firmu, vrši transport i prodaju automobila, nije se ženio, dece nema, ne pije i ne puši, materijalno situiran i stambeno obezbeđen, želi da upozna devojku ili razvedenu damu bez dece, iz Beograda i okoline, radi braka i formiranja porodice. BRACNE PONUDE IZ EUROPE I INOZEMSTVA Tra¾ite li partnera, bilo gdje u svijetu koji vam odgovara? Our women are living in Bulgaria, USA, England and other countries! Visoka sam 161 cm, a teška 64 kg. CLUB neguje potvrđene i neophodne vrednosti: ozbiljnu vezu ili vezu za brak ZA SVE GENERACIJE OD 20 DO 80g. Muškarac tra¾i ¾enu ugonog vanjskog izgleda zenu Hrvaricu dobi 40 -50 visine do 168 tez do 65 iskrenu i postenu pedantnu radi braka trazi Hrvat iz Amerike. Радно време: Пон - петак од 10 до 13 часова. Оставите писану поруку како бих ступили у контакт. Tra¾e se Makedonke za vezu brak ¾ivot u Hrvatskoj, Jadran.
Upoznavanje radi braka - Zgodna studentica u Zagrebu iz Makedonije tra¾i dru¹tvo za dobru zabavu.
Kontakt molim samo sms-om na broj mob. Ugovorite svoju poziciju: ®ena 46 godina, razvedena, ima odraslog sina,zaposlena, ¾eli upoznati muskarca s djecicom u inozemstvu... Molim samo ozbiljne i iskrene ponude. Kontakt molim samo sms-om na mob:+385 0 95 872 4798................... Muskarac 58 godina,zivim u Svicarskoj. Trazim slobodnu srednjovjecnu zenu za prijateljstvo i moguci brak.... Muškarac 36 godina,dobrog izgleda,trazim ¾ensku osobu za brak iz dijaspore , +387 65 836214....... ®ena iz Ukrajine, lijepa, vitka, uredna tra¾i situiranog ozbiljnog muškarca za upoznavanje i za brak. Sve ostalo na mail :........ Muškarac tra¾i ¾enu ugonog vanjskog izgleda zenu Hrvaricu dobi 40 -50 visine do 168 tez do 65 iskrenu i postenu pedantnu radi braka trazi Hrvat iz Amerike. Tra¾e se Makedonke za vezu brak ¾ivot u Hrvatskoj, Jadran. Ozbiljni gospodini Vas oèekuju 0385 99 7008920 SMS........ Tra¾e se ¾enske osobe iz Vojvodine, Makedonije, Bosne i Hercegovine, za vezu - brak 0921258420......... Nazovite avona Rijeka 0922400731........... Tra¾e se ¾enske osobe iz biv¹e juge za ozbiljnu vezu. ®ivot u Hrvatskoj i inozemstvu. Vojvodina, Makedonija, Crna Gora, Slovenija 00385997008920............. Zgodna slobodna Èehinja 30 tih god ¹kolovana, ¾eli upoznat mu¹karca za vezu brak sa JADRANA prednost OPATIJA I OKOLICA 0922989615...................... Poslovna ¾ena, intelektualka, 50. BRACNE PONUDE IZ EUROPE I INOZEMSTVA Tra¾ite li partnera, bilo gdje u svijetu koji vam odgovara? Doðite i upoznajte nove ljude! Osobni oglasi, profili, porukice i jos mnogo toga zabavnoga. Zgodna, crne kose, smeðe oèi, 168cm, 68k, povratnica, ¹kolovana, 53 godine, tra¾im zgodnog visokog muskarca iskljuèivo za ljubav i brak, da je veæi i jaèi od mene, da ima dobre naravi, da voli ¹alu i izlaziti gdje bilo, i da tra¾i svoju najbolju prijateljicu-ljubavnicu. Ozbiljna sam, razvedena, 39 godna, iz BiH, jedno odraslo dijete. ®elim ¾ivot van granica Bosne i Hrvatske ako postoji osoba za vezu i brak, nacija nebitna 0922400731......................................... Find your soul mate and devote your heart. The enhanced Velida Agency offers you a great variety of singles women profiles, services and real time support. Our women are living in Bulgaria, USA, England and other countries! Agencija za braèno posredni¹tvo : Sveta obitelj spaja iskljuèivo za ozbiljne veze i brak 095 8275943................ ®elim pozvat na ljetovanje jednog udovca od 62--67 god. Tra¾im slobodnu ¾enu Slovenku koja ¾ivi u Ljubljani 46 do 53god. Zgodna studentica u Zagrebu iz Makedonije tra¾i dru¹tvo za dobru zabavu. Molim te kontaktiraj me. ®eljni ste novog poznanstva radi dru¾enja, veze, braka, avanture ili samo ugodnog razgovora? Online dating and marriage agency in Europa. Easy and quick registration, online datings, security for your profiles and photos, full support. Come and find your partner! Free of charge for women! ®ene besplatno za HR,BiH, SI. GSM: 00385 0 99- 6874214 12. Copyright 1999 - 2001 Croatian Information Centre. Included in this bulletin: Reproduction or copying of images is prohibited. Croatian Information Centre - Service Agreements Contact.
writunymgril | 02 Јануар, 2019 14:09
www.datingvr.ru
❤️ Click here: Yu swing chat
Uvijala se iznad mog lica i višestruko svršavala i svršavala. Sperma mi se cijedila po grudima i trbuhu. Skinuo sam sve sa sebe i klečao pred njom kao od majke rođen.

Jebala me divlje, arogantno, nadmoćno, bezobzirno. Zabio sam cijeli jezik duboko u pičkicu, a ona je stenjala glasno i strasno. Naredila mi je da joj skinem čizme i crne kožne hlače, tako da je ostala tek u crnom grudnjaku i crnim rukavicama. Privila me potom, jer se spavajući htjela odmoriti, na svoj trbuh, da joj jezik bude blizu kad se probudi.

Tako odjevena zračila je posebnim seksipilom i nadmočnošću, prosto mameći me da joj odmah poližem mačkicu, da joj pričinim zadovoljstvo. Uhvatila me za kosu i prinijela je ponovo svom međunožju. Drkala ga je desnom rukom dok je lijevom prolijevala i kapala vrući vosak po mom tijelu. Podigla je zatim nogu, gladila me njome po jajima i naredila da se skinem. Naredila mi je da kleknem ispred nje i poližem joj međunožje. Okrenula se zatim i počela mi drkati kurac, zategla je grubo kožicu do kraja, čineći mi bol. Došao sam pred njezin stan, pozvonio i čekao da mi moja Gospodarica otvori. Podigla se s mene, vezala mi ruke uz uzglavlje kreveta, uzela svijeću s noćnog ormarića i zapalila je.
www.datingvr.ru - Kad mi je macan htio splasnuti uzela je svijeću i ponovo počela kapati vrući vosak po mojim grudima. Zabio sam joj cijeli jezik duboko u pičkicu, a ona je stenjala glasno i strasno Javio sam se na intimni oglas Domini, svojoj prvoj gospodarici, jer sam želio iskušati jedan novi, dosad neprobani, seksualni doživljaj.

Počeo sam joj lizati macu, a njezin miris i okus dovodili su me do ludila. Zabio sam joj cijeli jezik duboko u pičkicu, a ona je stenjala glasno i strasno Javio sam se na intimni oglas Domini, svojoj prvoj gospodarici, jer sam želio iskušati jedan novi, dosad neprobani, seksualni doživljaj. Dugo sam nakon toga, dok sam čekao odgovor, maštao kako ću ugađati, kako ću pružati užitak svojoj Gospodarici. Došao sam pred njezin stan, pozvonio i čekao da mi moja Gospodarica otvori. Na vratima se pojavila zanosna crnka, vrlo atraktivnog izgleda, u visokim crnim čizmama, crnim kožnim hlačama i sa crnim grudnjakom, a na rukama je imala crne kožne rukavice koje su sezale do iznad laktova. Zatvorio sam vrata njenog stana. Naredila mi je da kleknem ispred nje i poližem joj međunožje. Poslušno sam kleknuo i počeo joj lizati macu preko crnih kožnih hlača. Gurnula mi je arogantno glavu dolje da joj poljubim i vrh čizme. Podigla je zatim nogu, gladila me njome po jajima i naredila da se skinem. Skinuo sam sve sa sebe i klečao pred njom kao od majke rođen. Uhvatila me za kosu i prinijela je ponovo svom međunožju. Hodala je njišući se prema krevetu, a ja sam na koljenima kao opčinjen išao za njom. Naredila mi je da joj skinem čizme i crne kožne hlače, tako da je ostala tek u crnom grudnjaku i crnim rukavicama. Tako odjevena zračila je posebnim seksipilom i nadmočnošću, prosto mameći me da joj odmah poližem mačkicu, da joj pričinim zadovoljstvo. Milovala me nježno i mislio sam da će mi kurac eksplodirati. Uhvatio sam je za nogu i počeo s obožavanjem lickati nožne prstiće, tabane, a zatim listove. Polako je počela kliziti po mom trbuhu i prsima milujući me mačkicom. Približivši se mom licu zajahala ga je tako da sam mogao njuškati najdivniji parfem na svijetu. Zabio sam cijeli jezik duboko u pičkicu, a ona je stenjala glasno i strasno. Uzdisala je kao rasna ždrebica plutajući iznad mene. Okrenula se zatim i počela mi drkati kurac, zategla je grubo kožicu do kraja, čineći mi bol. Moj macan pulsirao je u njezinoj agresivnoj ruci. Htio sam svršiti, no ona me upozoravajuće ugrizla za glavić. Zato sam prstima raširio usnice na maci i strasno je sisao i lizao. Počela je strastveno, kao vulkan, svršavati. Gusti sok klizio mi je u usta , htio sam je svu iscijediti i još sam joj pomamnije počeo lizati pičkicu. Svršila je još jednom u transu, grčeći se i vrišteći iznad mojeg lica. Podigla se s mene, vezala mi ruke uz uzglavlje kreveta, uzela svijeću s noćnog ormarića i zapalila je. Uplašio sam se boli, ali vrući vosak koji se cijedio po mom tijelu pričinjavao mi je ugodnu i opijajuću bol. Kurac mi je htio odmah eksplodirati. Drkala ga je desnom rukom dok je lijevom prolijevala i kapala vrući vosak po mom tijelu. Kurac mi je htio naprosto puknuti od užitka. Skinula je grudnjak i počela sisama maziti mog pulsirajućeg mačka. Počao sam svršavati po njezinim grudima. Uzela je zatim rukom kurac i izdrkala ga do kraja. Sperma mi se cijedila po grudima i trbuhu. Kad mi je macan htio splasnuti uzela je svijeću i ponovo počela kapati vrući vosak po mojim grudima. Kurac mi se iznova propeo u svoj svojoj dužini. Uhvatila ga je rukom, zajahala na njega i mazila si mačkicu njime, tako da sam mislio da ću istog trena svršiti. Osjetila je moj užitak i uvela macana u svoju pohotnicu. Držala se za moja ramena i žestoko me jebala. Jebala me divlje, arogantno, nadmoćno, bezobzirno. Uživao sam u njezinom tucanju. Izvadila je kurac iz mačkice, i sjela mi na lice, dok sam ja halapljivo počeo lizati njezinu mačkicu. Titrajući jezikom i gutajući pritom naše pomiješane sokove doveo sam je do još jednog grčevitog orgazma. Uvijala se iznad mog lica i višestruko svršavala i svršavala. Polizao sam s guštom i posljednju kap njezinog nektara. Privila me potom, jer se spavajući htjela odmoriti, na svoj trbuh, da joj jezik bude blizu kad se probudi.
writunymgril | 02 Јануар, 2019 14:08
Mala škola astrologije
❤️ Click here: Zašto osećamo privlačnost prema drugima iako smo u sretnim vezama?
Pošto su moguænosti uslovi za rad, tehnika, finansijska sredstva veæ u pozorišnim kuæama, onda je tamo veæi izbor u pripremanju u stvaranju novih pozorišnih predstava, znaèi i veæa sloboda u biranju komada, glumaca, scenografije, kostima, svetla... Kad završe s obedat, ona sabere praznetinete, prevrže cediloto i zakači u drvo.

Emotivniji je od Ovna, krase ga ljubavne veze, čulan je, jako senzualan, reaguje na telesne podsticaje. Od životinjskih međuodnosa, vođenih pretežno instiktom, u njemu ostaje samo trag i ono što mu se dešava kroz život, nije više određeno sigurnim sponama prirode, već njegovim vlastitim snagama i borbom.

Prema tome, mi u sljedećem izlaganju nećemo pod saznanjima a priori podrazumjevati takva saznanja koja su nezavisna od ovog ili onog iskustva, već koja su nezavisna od apsolutno svakog iskustva. Vrlo im je važno da ne povrede druge, da ne iskaču iz grupe, prilagođavaju se iako to nije što u dubini duše žele. Tako je sve ono što se istovremeno dogaðalo u okviru dramske radnje bivalo neposredno prikazivano. Ukratko — psi ne poprimaju samo naizgled suptilne promene raspoloženja, već su zbog načina na koji su povezani s ljudima fizički osetljiviji i podložniji i za najmanju promenu raspoloženja. Pozitivni su, vrlo humani, objektivni i tačno ocene situaciju i ljude. To što mu je zadatak da 16 ima, on se opredeljuje za duge staze. Hladan je znak, konzervativan, tradicionalan, nesposoban da izrazi emocije, vrlo je veran zbog ugleda Obično ne važe za naročite ljubavnike. Jer, valjda se podrazumeva da smo savršeni. Ka stigne na njivutu, prostre na zemi boščutu, turi jedenjeto i obeduju.
Zvanični forum Kamerne scene ''Miroslav Antić'' Senta - Ona prodaje svoje seksualne usluge a to kupuje, odnosno prostituisanu osobu iskorištava, èovjek koji je sklon krajnjim oblicima seksualnog promiskuiteta.

Da li je ljubav samo osećanje Puno je toga napisano o ljubavi kao osećanju, ali malo o ljubavi kao sposobnosti. Ako jeste, ona zahtijeva znanje i trud. Ili je ljubav ugodno osjećanje koje se rađa slučajno, nešto što čovjeka »obuzme« ako ima sreću? Činjenica je da ljudi ne smatraju ljubav nevažnom. Oni su gladni ljubavi: iako gledaju bezbroj filmova o sretnim i nesretnim ljubavima, iako slušaju stotine tričavih pjesama o ljubavi — ipak će jedva ko pomisliti da bi išta trebalo naučiti o ljubavi. To se čudno stanovište zasniva na više pretpostavki koje, ili pojedinačno ili kombinirano, teže da ga podrže. Većina ljudi shvata problem ljubavi ponajpre kao problem kako biti ljubljen, a tek onda kao problem voljenja, kao problem nečije sposobnosti da voli. Zato je za njih problem: kako biti ljubljen, kako biti vredan ljubavi. U težnji za tim ciljem oni slijede nekoliko puteva. Jednim se naročito služe muškarci, a to je put koji im obećava uspjeh, moć i bogatstvo, koliko socijalna granica nečije pozicije dopušta. Drugi su put osobito izabrale žene, one se trude da budu privlačne, njegujući telo, uređujući odjeću itd. Ostali se načini postizavanja privlačnosti, koje usvajaju i muškarci i žene, sastoje u razvijanju ugodnih manira, zanimljive konverzacije, u skromnosti, dobronamernosti, u nastojanju da se bude od koristi. Ljudi vjeruju da je voleti lako, ali je teško naći pravi objekt ljubavi, ili pravu osobu koja bi nas volela. Za to stanovište postoji više razloga čije poreklo moramo tražiti u samom razvitku modernog društva. Jedan je razlog velika promena u izboru »objekta ljubavi« koja se zbila u dvadesetom veku. U viktorijansko doba, kao i u mnogim tradicionalnim kulturama, ljubav većinom nije bila spontano lično iskustvo koje je moglo dovesti do braka. Naprotiv, brak je bio ugovaran prema konvenciji — ili između porodica partnera, ili pomoću bračnog pregovarača, ili bez tak vih posrednika. Brak je sklapan iz socijalnih motiva, a pretpostavljalo se da će se ljubav razviti pošto je brak već sklopljen. U posljednjih nekoliko generacija ideja romantične ljubavi je postala gotovo univerzalna na Zapadu. U Sjedinjenim Državama, mada obziri konvencionalne prirode nisu potpuno odsutni, ljudi u velikoj meri traže »romantičnu ljubav«, lični doživljaj ljubavi, koji ih zatim treba da dovede do braka. Ta nova ideja slobode u ljubavi morala je znatno uvećati važnost objekta nasuprot važnosti funkcije. Čitava se naša kultura zasniva na apetitu za kupovanjem, na ideji uzajamno korisne razmjene. Sreća savremenog čoveka sastoji se u zadovoljstvu koje mu pruža gledanje izloga i kupovanje svega onoga što on sebi može priuštiti da kupi, bilo za gotovinu, bilo na otplatu. On ili ona promatra ljude na sličan način. Za muškarca je privlačna devojka, a za ženu privlačan muškarac, nagrada koju traže. »Privlačan« obično znači zgodan omot osobina koje su popularne i tražene na tržištu personalnosti. Ono Što specifično čini ličnost privlačnom zavisi o modi vremena, u fizičkom kao i duhovnom smislu. Dvadesetih godina bila je privlačna djvojka koja puši i pije, koja je neuglađena i izazovna; danas moda više zahteva privrženost domu i povučenost. Pri kraju devetnaestog i na početku ovog veka muškarac je morao biti agresivan i ambiciozan — danas mora biti društven i tolerantan, kako bi imao privlačan »omot«. Na svaki način, čovek se zaljubljuje u partnera takvih ljudskih kvaliteta kakve su dostupne njegovoj vlastitoj mogućnosti razmenjivanja. Spreman sam, dakle, za pogađanje: predmet mora biti poželjan sa stanovišta njegove socijalne vrednosti, a u isto vrijeme mora me želeti uzimajući u obzir sve moje otvorene i prikrivene osobine i mogućnosti. Tako se dve osobe zaljubljuju kad osjećaju da su našle najbolji raspoloživi predmet na tržištu, uvažavajući ograničenja vlastitih prometnih vrednosti. Kao i pri kupovanju nekretnina, često prikrivene mogućnosti, koje se mogu razviti, igraju znatnu ulogu u tom pogađanju. Ne bi nas trebalo iznenaditi da u društvu, u kojem tržišna orijentacija prevladava i u kojem je materijalni uspjeh vrhunska vrednost, i ljudski ljubavni odnosi slede obrazac razmene koji vlada na tržištu roba i radne snage. Ako dvoje ljudi koji su bili stranci, kao što svi mi jesmo, iznenada dopuste da se zid između njih sruši, osete bliskost, sjedinjenost, taj trenutak sjedinjenja jedan je od najblaženijih, najuzbudljivijih doživljaja u životu. Taj doživljaj je još krasniji i čudesniji za osobe koje su bile osamljene, izolovane, neljubljene. To čudo iznenadne intimnosti često je olakšano ako je spojeno sa seksualnom privlačnošću i zadovoljenjem, ili njima podstaknuto. Međutim, ta vrsta ljubavi nije po samoj svojoj prirodi trajna. Dva se bića dobro upoznaju, njihova intimnost gubi sve više svoj čudesni karakter, dok njihov antagonizam, njihovo razočaranje i uzajamna dosada ne ubiju i ono što je još preostalo od prvotnog uzbuđenja. Ipak, oni to sve ne znaju na početku: zapravo, oni uzimaju intenzitet zanesenosti, ono »ludovanje« jednoga za drugim, kao dokaz intenziteta njihove ljubavi, dok to može svedočiti samo o stupnju njihove prethodne usamljenosti. To stanovište — da ništa nije lakše nego voleti — ostalo je i dalje pretežno shvatanje o ljubavi uprkos obilnim dokazima o suprotnom. Nema gotovo nijedne aktivnosti, ili pothvata, koji, kao ljubav, započinju s tako velikim nadama i očekivanjima, a koji se ipak tako redovno izjalovljuju. Kad bi to bio slučaj s bilo kojom drugom aktivnosti, ljudi bi bili radoznali koji su razlozi tom neuspehu i šta bi čovjek mogao uraditi da to poboljša — ili bi se naprosto odrekli svakog nastojanja. Budući da je to drugo nemoguće kad se radi o ljubavi,čini se da postoji samo jedan način da se prevlada neuspeh u ljubavi — da se istraže razlozi tom neuspehu i da se nastavi sa proučavanjem smisla ljubavi. Proces ovladavanja umećem može se prikladno podijeliti na dva dela: jedno, ovladavanje teorijom, i drugo, ovladavanje praksom. Ako želim ovladati umećem medicine, moram prvo poznavati činjenice o ljudskom telu i o različitim bolestima. Kad imam sve to teorijsko znanje, nisam nikako merodavan u ocjeni umeća medicine. Postaću majstor tog umeća tek posle velike prakse, dok se rezultati mog teorijskog znanja i moje prakse ne stope u jedno — u moju intuiciju, tu suštinu majstorstva u svakom umeću. Ali, i pored svladavanja teorije i prakse, postoji i treći faktor nužan da netko postane majstor u bilo kojem umeću — ovladavanje umećem mora biti naš najviši cilj. Iskustva u radu sa klijentima u mojoj dugogodišnjoj praksi psihoterapeuta uverila su me da su, u krajnjoj analizi, svi psihološko emotivni problemi ljubavne prirode, da su povezani sa nekim nedostatkom sposobnosti voljenja sebe, drugih, rada, života…Frojd je govorio o tome da je silj psihoterapije da se osoba osposobni da voli i radi. Mislim da je to jedan te isti cilj. I sposobnost za rad je produkt ljubavi. Igrom evolucije i svojim stalnim razvojem, čovjek postaje prva vrsta izbačena iz svoje povezanosti sa prirodom. Od životinjskih međuodnosa, vođenih pretežno instiktom, u njemu ostaje samo trag i ono što mu se dešava kroz život, nije više određeno sigurnim sponama prirode, već njegovim vlastitim snagama i borbom. Ona izaziva stid, nelagodu i anksioznost, ako je ne uspijemo savladati, ona izaziva povlačenje iz stvarnog sveta, pri čemu on nestaje, što nije ništa drugo nego ludilo. Kroz istoriju, razvili su se različiti pokušaji savladavanja izolovanosti: a Orgijastička stanja — ulazak u stanje transa, prilikom rituala, u grupi ljudi. Tako osećamo povezanost sa grupom, sa drugim ljudima, a i ostatak sveta nestaje, pa se nemamo iz čega osećati izolovani. Odjek ovakvih rituala u modernim, zapadnim kulturama, jeste uživanje droge i alkohola, ili seksualni odnosi, podstaknuti samo željom da se doživi orgazam. Rezultat ovih stanja je intenzivan, kratkotrajan i snažno obuhvata i psihu i telo. Gubi se individualnost, prihvata nametnuto mišljenje, a potreba da budemo drugačiji zadovoljava se nevažnim, sitnim detaljima. Kako ovi načini sjedinjavanja, očito, nisu zadovoljavajući ni trajni, ljudskom rodu ostaje samo — ljubav, sila koja drži na okupu porodicu, društvo i sprečava plimu ludila. Ponekad je to simbiotička povezanost, slična vezi majke i fetusa, u kojoj su oboje potrebni jedno drugome. Psihička simbioza ima dva oblika, sadistički — aktivan i mazohistički — pasivan. Potčinjavanje drugih pod svoju kontrolu ili stavljanje sebe pod tuđu vlast — ništa od toga nije ljubav. Ona je aktivnost u kojoj pojedinac ne gubi, već zadržava ili čak pronalazi svoje ja. Iako je aktivnost, ona nije poput radnog vremena, provedenog u mukotrpnom radu za tuđe ciljeve, neusmjerenog na vlastito zadovoljstvo, izgrađivanje i pronalaženje, ali materijalno produktivnog. Ljubav ne proizvodi ništa, ali smo usmereni na to da dajemo, u nju ulažemo aktivno ucešće. Davanje nije odricanje od svoga, već dokaz da u nama postoji život, da imamo šta da pružimo onoj osobi koju volimo. Davanje znači i dobijanje. Davanje koje znači primanje, nemoguće je bez iskrenosti i odsustva sebičnosti. Ljubav je moguća samo za zreo karakter, jer se on, kao takav, ne plaši dati sebe. Potrebne su još neke osobine. Ljubav traži da nesebično i aktivno podstaknemo razvoj i rast osobe koju volimo. Prodiremo u dubinu njene ličnosti i znamo kako joj pomoći. Na ovaj način pokušavamo otkriti tajnu ljudske prirode, jer ako se odreknemo kognitivnog puta, misli i destrukcije, nasilja i rastavljanja jedinke, što je samo uništava, ostaje nam samo put ljubavi. To sjedinjenje daje nam osećaj da smo postali jedno sa voljenom osobom i sa celim svijetom, da smo upoznali. No, ovom osećaju spajanja mora predhoditi kongitivno poznavanje psihičkih osobina osobe koju volimo. Ljubav je aktivnost usmerena na jednu osobu, ali tako da kroz nju učimo da volimo celi svet i sve ljude. Ljubav se ne meri objektom koji volimo, već umećem kojim ga volimo, njega i celi svet. Usmjerena je na različite objekte, i tako razlikujemo različite vrsta ljubavi: a Bratska ljubav — osnova svih vrsta ljubavi. Prema svakom ljudskom biću osećamo brigu, odgovornost, poštovanje i poznavanje. Ona povezuje ravnopravne ljude, vodjena je potrebom da se upozna, da se ne sudi površno, već da se prodre u dubinu tuđe tuge, straha, nemoći. Odlikuje se saosećanjem i željom da se pomogne. Prvi je briga i odgovornost za telesni rast i razvoj, a drugi je ulevanje volje i ljubavi za životom. Razvija osećaj da je divno biti živ, ali je taj osećaj moguć samo ako i sama majka to oseća. Usmerena je ne samo na malo dete, već na dete koje raste, razvija se i osamostaljuje se, što je najteži trenutak za majku ako nije naučila da voli druge ljude. Sa druge strane, postoji očeva ljubav, koja je uslovljena i koju moramo zaslužiti zadovoljavajući postavljene kriterijume. Ova ljubav nije zaljubljenost, ni seksualno privlačenje, ni razgovor o intimnim stvarima, ni sloboda da se svađamo, ni zajednički pogled na život, ni sebičnost u dvoje. Ona je pomalo od toga svega, i odluka da ćemo živeti za tu osobu koju odlikuju osobine svojstvene samo njoj. Ljubav je i čin volje i individualna privlačnost. Razlikuje se od sebičnosti, jer sebičnst nije ljubav — samo prazna osoba pokušava da se utopi u samo za sebe omiljenim bogatstvima. Čovjek koji voli ljudska bića, sasvim prirodno, voli i sebe jer je i on ljudsko biće. Od stepena razvoja pojedinca zavisi da li će u predstavi Boga tražiti majku ili oca, ili ga prihvatiti kao univerzalni princip, kao način života kroz koji će težiti da postane deo pravde, samilosti i ljubavi. Uče nas da je grešno biti sebičan, a moralno voleti druge. Ta je doktrina u flagrantom protivrečju s praksom modernog društva koje se drži stanovišta da je najsnažniji i najlegitimniji poriv u čoveku sebičnost i da pojedinac najviše doprinosi opštem dobru ako sledi taj imperativ. Međutim, i doktrina koja sebičnost proglašava za vrhunsko zlo, a ljubav za druge najvećom vrlinom još uvek je snažna. Sebičnost se ovde upotrebljava gotovo kao sinonim za ljubav prema samom sebi. Alternativa glasi: ili voleti druge druge, što je vrlina ili voleti sebi, što je greh … Mada nikakav prigovor ne izaziva to što se pojam ljubavi primenjuje na različite objekte, široko je rasprostranjeno mišljenje da je ljubav prema drugima vrlina, a ljubav prema sebi greh. Pretpostavlja se da u onoj meri u kojoj volim sebe, ne volim druge, da je ljubav prema sebi isto što i sebičnost. Ovo gledište nas vraća daleko u prošlost zapadnog mišljenja. Frojd o ljubavi prema sebi govori jezikom psihijatrije, pa ipak, njegov vrednosni sud je isti kao i Kalvinov. Za njega je ljubav prema sebi isto što i narcizam, okretanje libida ka samom sebi. Narcizam je najraniji stepen ljudskog razvoja, a osoba koja se u kasnijem životu vratila na narcisoidni stepen nesposobna je za ljubav; u ekstremnom slučaju, ona je luda. Frojd je pretpostavio da je ljubav ispoljavanje libida libido okrenut prema drugima je ljubav, a prema sebi — narcizam. Tako se ljubav i ljubav prema sebi uzajamno isključuju — što je više jedne, to je manje druge. Ako je ljubav prema sebi rđava, onda je nesebičnost vrlina. Postavlja se pitanje: da li psihološko posmatranje podržava tezu o temeljnoj protivurečnosti izmedu ljubavi prema sebi i ljubavi prema drugima? Da li je ljubav prema sebi isto što i sebičnost ili su one u suprotnosti? Štaviše, da li je sebičnost modernog čoveka zaista briga za sebe kao pojedinca sa svim njegovim intelektualnim, emocionalnim i čulnim mogućnostima? Da li je njegova sebičnost isto što i ljubav prema sebi ili je izaziva baš njeno odsustvo? Pre nego što počnemo raspravu o psihološkom pogledu na sebičnost i ljubav prema sebi, treba ukazati na logičku grešku u shvatanju da se ljubav prema drugima i ljubav prema sebi uzajamno isključuju. Ako je vrlina voleti svog bližnjeg kao ljudsko biće, onda je i vrlina voleti sebe, jer sam i sâm ljudsko biće. Ne postoji pojam čoveka u koji nisam uključen i ja sam. Učenje koje zagovara takvo isključivanje dokazuje da je u sebi protivurečno. Ljubav prema sopstvenom Ja neodvojivo je povezana sa ljubavlju prema svakom drugom biću. Ako prihvatimo da su ljubav prema sebi i prema drugima u principu povezane, kako da objasnimo sebičnost koja očigledno isključuje svaku istinsku brigu za druge? Sebična osoba je zainteresovana samo za sebe, želi sve za sebe, nikakvo zadovoljstvo ne oseća u davanju, već samo u primanju. Spoljašnji svet gleda samo iz ugla mogućnosti da iz njega nešto izvuče; njoj nedostaje interes za potrebe drugih i poštovanje njihovog dostojanstva i integriteta. Ona ne može da vidi ništa osim sebe; svaku osobu i svaku stvar procenjuje na osnovu toga koliko joj koriste; ona je suštinski nesposobna da voli. Zar to ne dokazuje da su briga za druge i briga za sebe neizbežna alternativa? Bilo bi tako kada bi sebičnost i ljubav prema sebi bili isto. Ali, upravo je takva pretpostavka greška koja, u bavljenju našim problemom, vodi mnogim pogrešnim zaključcima. Sebičnost i ljubav prema sebi daleko od toga da su identične, u stvari su suprotnosti. Sebična osoba ne voli sebe previše, več premalo; u stvari, ona sebe mrzi. Ovaj nedostatak prave naklonosti i brige za sebe koji je samo izraz njene neproduktivnosti, ostavlja je praznu i frustriranu. Ona je nužno nesrećna i teskobno zaokupljena time kako da od života ugrabi zadovoljstva u čijem postizanju sama sebe sprečava. Čini se da ona previše brine o sebi, a u stvari, ona samo bezuspešno pokušava da prikrije i kompenzuje svoj neuspeh u vođenju brige o svom stvarnom pojedinstvu. Frojd drži da je sebična osoba narcisoidna — povukla je svoju ljubav od drugih i usmerila je na sopstvenu osobu. Istina je da su sebične osobe nesposobne da vole druge, ali one nisu sposobne da vole ni sebe. Sebičnost ćemo lakše razumeti ako je uporedimo sa strasnom brigom za druge koju npr. Ona je suviše brižna ne zato što svoje dete voli suviše, već zato što mora da kompenzuje svoj nedostatak sposobnosti da ga uopšte voli. Njih obično ne muči baš taj simptom, već drugi koji je s njim u vezi, kao npr. Zbunjena je što je nesrećna uprkos svojoj nesebičnosti i što su njeni odnosi sa najbližima nezadovoljavajući. Analitički rad pokazuje da njena nesebičnost nije nešto odvojeno od drugih simptoma, već je jedan od njih, u stvari, najvažniji; da je paralizovana u svojoj sposobnosti da voli ili da u bilo čemu uživa, da je prožeta neprijateljstvom prema životu i da se iza fasade nesebičnosti skriva suptilna, ali ništa manje snažna egocentričnost. Deca ne pokazuju sreću osoba koje su uverene da su voljene; ona su zabrinuta, prenapregnuta, u strahu od majčinog neodobravanja i u brizi da ne žive prema njenim očekivanjima. Ona su obično zaražena majčinim skrivenim neprijateljstvom prema životu koje više osećaju, nego što ga jasno prepoznaju, a najzad i sama bivaju njime preplavljena. Njihova je obaveza da je ne razočaraju: pod maskom vrline njih uče da preziru život. Ako neko ima priliku da prouči uticaj majke koja sebe istinski voli, može videti da u detetovom sticanju iskustva šta je ljubav, radost i sreća nije ništa poučnije od majke koja voli i sebe … Neuspeh modernog društva ne leži u njegovom principu individualizma, ne u ideji da je moralna vrlina isto što i težnja za vlastitim interesom, već u izopačavanju značenja pojma vlastitog interesa, ne u činjenici da su ljudi previše zauzeti vlastitim interesom, već u tome što nisu dovoljno zauzeti interesom vlastitog ja, ne u činjenici da su suviše sebični, već u tome što ne vole dovoljno sebe i svoje mogućnosti… E. Šta to znači trivijalno? Trivijalno bi se takođe moglo odrediti kao stav koji se dotiče samo površine pojava, a ne uzroka, niti dubljih slojeva; stav koji ne pravi razliku između onog što je suštinsko i onog što nije, ili koji se odlikuje sklonošću da obrne ovo dvoje. Uz to još možemo dodati da trivijalnost proizlazi iz učmalosti, ravnodušnosti, obamrlosti, ili iz vođenja brige o nečemu što nikako nije povezano sa središnjim čovekovim zadatkom: da bude u potpunosti rođen. Prosto da poverujete kako su većini ljudi ratovi, zločini, skandali, pa čak i bolest nužni da bi imali o čemu da razgovaraju, odnosno razlog da međusobno komuniciraju, pa makar i u ravni trivijalnosti. Ali zaista, kad su ljudska bića pretvorena u potrošnu robu, kakvi njihovi razgovori i mogu biti nego trivijalni? Kad bi roba u samoposluzi mogla govoriti, zar ne bi pričala o kupcima, o trgovačkom osoblju, o sopstvenim nadama da će biti prodata po visokoj ceni i razočarenju kad postane jasno da se uopšte neće prodati? Možda najpraznije priče potiču iz potrebe da se priča o sebi; otuda i beskrajne teme o bolesti i zdravlju, deci, putovanjima, uspesima, ko je šta radio, i o bezbrojnim pojedinostima svakidašnjice za koje se čini da su važne. Kako čovek ne može sve vreme da govori o sebi a da ne postane dosadan, mora dakle da razmenjuje tu povlasticu s drugima tako što će biti spreman da sluša druge dok pričaju o sebi. Prisni društveni susreti između pojedinaca a često i susreti udruženja i grupa svih vrsta zapravo su male tržnice gde svako razmenjuje sopstvenu potrebu da priča o sebi i želju da ga saslušaju s potrebom drugih koji tragaju za istom mogućnošću. Ljudsku potrebu da se govori o sebi, i da pri tom drugi slušaju, gotovo je nemoguće preceniti. Da ta potreba postoji samo u vrlo narcističnim ljudima, punim sebe, bila bi lako razumljiva, međutim ona postoji u svakoj prosečnoj osobi, iz razloga svojstvenih našoj kulturi. Dejvid Risman je upečatljivo iskazao ovaj fenomen naslovom svoje knjige iz 1961 — Usamljena gomila. Savremeni čovek je otuđen od drugih i suočen s nedoumicom: plaši se bliskog dodira s drugima, a podjednako se boji i da bude sam i da nema dodira s drugima. Pričajući o svemu tome, ja potvrđujem sebe. Međutim, potreban mi je neko da me sluša; ako bih pričao samom sebi, poludeo bih. Loše društvo, s druge strane, nije samo društvo naprosto trivijalnih ljudi, nego zlih, sadista, destruktivnih, prema životu neprijateljski nastrojenih ljudi. Ali zašto je, moglo bi se postaviti pitanje, društvo loših ljudi opasno po nekoga ako oni ne pokušavaju da ga ovako ili onako povrede? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje neophodno je uvideti jedan zakon u odnosima među ljudima: Ne postoji kontakt između dva ljudska bića koji nema obostranog uticaja. Nema tog susreta između dvoje ljudi, nema tog razgovora među njima, izuzev možda nekog najusputnijeg, posle koga će ijedno od njih ostati neizmenjeno — makar ta promena bila i tako majušna da ostaje neprimetna osim ako su ti susreti dovoljno česti da stvore zbirno dejstvo. Čak i neki usputan susret može imati znatnog uticaja. Postoji li ijedan čovek koga se nikad u životu nije dotaklo umilno lice nekog koga je video samo na minut a da pri tom uopšte nisu ni reč razmenili? U kome nikada neko istinski zlo lice nije izazvalo užas, čak i ako mu se pokazalo samo na časak? Mnogi će se prisetiti takvih lica, i kako je dejstvo koje su ostavila na njih potrajalo godinama, ili za čitav život. Ko nije doživeo da posle izvesnog vremena provedenog u nečijem društvu oseća kako je živnuo, razvedrio se, kako mu se raspoloženje popravilo, pa čak u nekim slučajevima i kako je stekao novu hrabrost, nove uvide, mada se sadržaj razgovora nije ticao ove promene; i obrnuto, mnogi su iskusili, pošto su proboravili uz izvesne druge ljude, kako ih je obuzela potištenost, umor, beznađe, a ipak u razgovoru nisu mogli da pronađu nikakav sadržaj koji bi bio odgovoran za ovakvu reakciju. Ne govorim ovde o uticaju onoga u koga je neko zaljubljen, koga obožava, od koga strahuje i tako dalje; očigledno je da ti ljudi mogu snažno uticati onim što kažu i onim kako se ponašaju prema onome ko je njima opčinjen. Govorim o uticaju nekih ljudi na one koji ničim posebno nisu povezani s njima. Sva ova razmatranja vode ka zaključku da je zlo i trivijalno društvo poželjno potpuno izbjegavati, izuzev ako je neko u stanju da u potpunosti ostane pri svome i tako dovede onog drugog do sumnje u svoju poziciju. Ukoliko neko već ne može da izbegne loše društvo, onda ne bi trebalo da bude obmanut: trebalo bi da vidi neiskrenost iza maske prijateljstva, destruktivnost iza maske nečijih večitih žalopojki o tome kako je nesrećan, narcizam iza šarma; takođe ne bi smeo da se ponaša kao da je naseo na varljivu spoljašnost — inače će i sam biti primoran na određenu neiskrenost. Čovek ne bi trebalo da govori lošim ljudima o onome što vidi, ali ne bi smeo ni da pokušava da ih ubedi kako je slep. Pokušaju li da te primoraju da se s njima družiš, napusti tu zemlju, čak i ako to znači da ćeš morati otići u pustinju. Njihov zahtev da radimo samo ono što je njima razumljivo zapravo je jedan pokušaj diktata. Njima je uglavnom odbojna naša sloboda i hrabrost da budemo ono što jesmo. Nikome ne dugujemo ni objašnjenje ni polaganje računa sve dok ga svojim postupcima ne povređujemo ili narušavamo njegova prava. Neka vaša dela budu procenjivana, a prema delima i vaše stvarne namere, ali znajte da slobodan čovek objašnjenje duguje jedino sebi — svom razumu i savesti — i onim malobrojnima koji su mu potvrdili svoje pravo na objašnjenje. Iz knjige Ericha Fromma Umeće življenja The Art of Being , Mono i Manjana, Beograd, 2008.
writunymgril | 02 Јануар, 2019 14:06
| « | Јануар 2019 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| По | Ут | Ср | Че | Пе | Су | Не |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||